Ko sa Jadrana krene prema unutrašnjosti, brzo primijeti gdje počinje Hercegovina: tlo postaje svijetlo, kamenito i škrto, sunce udara oštrije, a između krečnjačkih ploča raste samo ono što umije da se uhvati korijenom. Upravo tu, u Trebinju na Trebišnjici, od 1982. radi porodična vinarija Vukoje. Počela je kao ugostiteljska kuća sa sopstvenim vinom – tek sredinom devedesetih prve flaše sa vlastitom etiketom stižu na tržište.
Krš nije mana
Za lozu je ovo tlo mnogo bolje nego što izgleda. Krečnjak preko dana skuplja toplotu i noću je vraća, propušta vodu umjesto da je zadržava i tjera korijen duboko. Tome treba dodati blizinu mora: mediteranski vazduh, veliki broj sunčanih sati i bura koja grožđe drži suvim i zdravim. Iz toga nastaju vina sa čvrstom kiselinom, izraženom mineralnošću i punom zrelom voćnošću u isti mah.
Vukoje obrađuje oko 30 hektara na dvije lokacije. Podrumi su osam metara ispod zemlje – u hercegovačkom ljetu najjednostavniji i najstariji oblik klimatizacije. Vino se odgaja i u inoksu i klasično u hrastovim barrique buradima.
Carski vinogradi na Ušću
Desetak kilometara od Trebinja, na ušću dvije rijeke, nalazi se položaj Ušće. Krajem 19. vijeka austrougarska monarhija proglasila je te parcele najboljim mjestom u carstvu za uzgoj žilavke i tu podigla takozvane carske vinograde. Kasnije su zapušteni. Vukoje ih je ponovo zasadio, a prva berba nakon obnove bila je 2007. godine.
Sa tog položaja dolazi Carsko vino, u čijem sastavu dominira žilavka sa 93 %, dok preostalih 7 % čini bena. Vino sa istorijom u čaši, i jedan od razloga zašto se o Trebinju danas opet govori u vinskim krugovima.
Žilavka: bijela sorta Hercegovine
Hercegovačka žilavka je autohtona bijela sorta ovog kraja i drugdje je gotovo nema. Nosi note breskve i hercegovačkog bilja, jasnu mineralnost, svjež početak i voćno-začinski završetak. Ide uz ribu sa roštilja, uz plodove mora i uz mlad ovčiji sir – a ljetnu vrućinu podnosi bolje od većine drugih bijelih vina.
Vranac i crvena vina
Vranac je u okolinu Trebinja stigao tek sredinom 20. vijeka i tu našao gotovo idealne uslove. Hercegovački vranac je taman, snažan i prepoznatljive arome – vino za jagnjetinu, za jela iz lonca i za hladne večeri.
Pored njega stoje još dva crvena: Velika Vukoje selekcija crvena, kupaža merlota, cabernet sauvignona, vranca i syraha, sa borovnicom, kupinom, začinskim biljem i primjesom bijele čokolade u zatvorenoj rubin boji. I Vukoje Syrah iz ručne berbe sredinom septembra, klasično vinifikovan, začinski i gust.
Serviranje i sljubljivanje
Žilavku sipajte rashlađenu, ali ne ledenu – na šest stepeni nestaju upravo one biljne note zbog kojih se i pije. Osam do deset stepeni je pravo. Podrazumijevani je pratilac svega što dolazi iz vode, a dobro stoji i uz pršut i ovčiji sir. Vranac, naprotiv, tražite na šesnaest do osamnaest stepeni i slobodno ga otvorite pola sata ranije. Taninski je i traži masnoću i začin na tanjiru: jagnjetinu ispod sača, jela iz lonca, gulaš, jak tvrdi sir.
Ko želi da u istoj večeri proba oboje, kreće od žilavke pa nastavlja crvenim vinima – obrnut redoslijed nema smisla, jer se svježina bijelog vina poslije vranca više ne osjeti.
Podrum koji se može posjetiti
Vukoje nije anoniman pogon. Uz podrum od samih početaka idu restoran i degustaciona sala, a Trebinje – hlad platana, stari grad, pijaca – jedan je od najprijatnijih manjih gradova u regionu. Ko je jednom bio tamo, poslije drugačije pije ova vina.
Od Vukoja u ponudi imamo pet vina; sva su na stranici Vukoje. Za početak preporučujemo hercegovačku žilavku i hercegovački vranac – bijelo i crno, oba tipična za ono što krš daje.
Alkoholna pića prodajemo isključivo osobama starijim od 18 godina.
